Pitanje Varšavske ulice nije stvar diskusije. Diskutirati se moglo o projektu "Cvjetni prolaz", o slabim ili eventualno dobrim stranama kontroverznog projekta. Pitanje Varšavske ulice je principijelno pitanje, nevezano uz projekt "Cvjetni". Postoji jedna jednostavna i neporeciva činjenica: u civiliziranom svijetu gradske uprave ili gradonačelnici ne prodaju niti ne poklanjaju dijelove gradskih ulica ili trgova. Nitko nema pravo u ime građana oduzimati dijelove ulica i trgova i davati ih privatnim licima, a pogotovo uz perverzan bonus da raskopavanje javne površine plaćaju građani. Ulice i trgovi su prostor u kojem živimo, koji svakodnevno koristimo i neotuđivo su pravo svakog građanina. Ako dozvolimo da nam se nakon svih podnesenih žalbi, na ovaj način počne oduzimati životni prostor, tko zna što će biti iduće.Kakva je to budućnost grada kakvu nam sadašnja gradska uprava sprema? Očito je da slijedi otvaranje ureda, ili možda je bolje reći tezge pri gradskom poglavarstvu, gdje će dolaziti investitori željni javnog prostora. Prvi će tražiti četrdeset metara Zrinjevca, drugi trideset metara Trga bana Jelačića, treći komad Tesline… Ako je jedan mogao dobiti dio ulice, zašto ne bi drugi dobio dio trga. Takav odnos prema javnom prostoru je nakaradan! Pa to je kao da je grad mesnica u kojoj se može narezati komad ulice kao da je obična salama! Koliko nisko možemo pasti? Koliko nesposobni moraju biti službenici u ministarstvu graditeljstva da ne nalaze načina da zaustave ovakve devastacije? Kada netko dobije građevinsku dozvolu za kućicu 10 puta 10 metara i sagradi 11 puta 11 metara, inspekcija će vrlo vjerojatno zahtijevati rušenje objekta. Kada se projekt "Cvjetni prolaz" promijeni u nešto sasvim drugo, nema nikakva razloga za reakciju! Ali one koji nenasilnim sredstvima brane grad od devastacije, njih se na brutalan način privodi i kažnjava po kratkom postupku. Naravno da nećemo vidjeti epizodu u kojoj stotinu specijalaca u sred noći kuca na vrata onima koji su neodgovorno bacili u vjetar stotine milijuna kuna za Maksimirski stadion koji treba rušiti, naravno da se to neće dogoditi onima koji su odgovorni za javne zahode koji su po kvadratu koštali kao da su od zlata, naravno da nitko neće odgovarati jer desetci poslovnih prostora u gradu zjape prazni, naravno da nitko neće odgovarati za desetine sličnih zlodjela koje smo svi platili kao što plaćamo i Arenu Zagreb kojom nitko ne želi upravljati jer je neisplativa, a znali smo i bilo je upozorenja da će to biti tako. Jedino ostaje pitanje je zašto to još uvijek trpimo? Zašto se ne sluša stručnjake koji su marginalizirani ili raznim pritiscima onemogućeni da rade svoj posao?
Nalazimo se u trenutku kada je na vagi veliki ulog: približavanje civiliziranim kriterijima upravljanja gradskim resursima sa cjelovitom detaljnom strategijom razvoja grada koju će voditi stručnjaci, ili potonuće u primitivizam najgore vrste koji donosi trajne posljedice zbog devastacije prostora, potonuće u koje nas vode podobni klimavci. Za one koji još uvijek ne razumiju, ovo nije pitanje politike, lijeve ili desne, ovo nije pitanje zaštite povijesnog nasljeđa ili nečeg trećeg, ovo je pitanje principa! Vrijeme je da i slijepci progledaju: nitko, ama baš nitko nema pravo poklanjati ili prodavati ulice i trgove u ime građana. To je glavni razlog zašto Varšavska ne smije pasti.
Frano Dulibić









16 komentari:
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.